[ SLOBODA GOVORA ] 26 Februar, 2013 13:59

 

Da je čovek dete radoznalosti ne bi bilo kraja. Svakoga bi zapitkivao po sto, bezbroj puta neumorno se hraneći tuđim znanjem. Zašto odrasli nekada ne zapitkuju mlađe, pa i decu? Zašto samo decu sve interesuje?

Srećko Lazić, psiholog, objašnjava da je naša radoznalost proistakla iz naše unutrašnje težnje da nešto doživimo, osetimo, razumemo ili postignemo.

"Radoznalost je možda  najzdravija ljudska težnja. Ona je mera čovekovog psihofizičkog zdravlja i garant  efikasnosti da se nešto nauči i nečim ovlada. Ako imate radoznalost  koja vas  nosi kroz život na dobrom ste putu. Njome kontaktiramo stvarnost bez straha da ćemo biti onemogućeni ili povređeni”, ukazuje nam Lazić.

Razmišljam. U glavama, sad već odraslih, ljudi kao da uvek nešto upozoravajuće krcka kada treba da pitamo gde je ovo, šta je ono. Uvek je bolje praviti se da znaš i ako pojma beloga nemaš ili govoriti ne razumljivo, što je danas posebno popularno, jer nikad se ne zna možda ispadneš pametan. Što više stranih reči, poštapalica kako bismo svi u “fulu” prštali od apstrakcije i pameti.

“Ubiti u detetu radoznalost je pravi greh, jednako kao odseći mu ruku ili nogu, a to se dešava svakodnevno na očigled savesti društva. Tako dobijamo društvo osiromašenih ili izvitoperenih pojedinaca. Zašto  društvo sebe oblikuje na štetu i zajednice i individue? Iz jednog vulgarnog razloga, iz lakše kontrole ili upravljanja ponašanjem. Najpre roditelji, da bi lakše odgajali svoju decu, guše njihovu prirodnu radoznalost i kreativnost koja je tako neiscrpna  u prvih  pet-šest godina. A zatim dolazi školski sistem, pa ideološki  i religiozni sistemi i razni drugi  autoriteti. Svi insistiraju na jednoumlju i jednoobraznosti ponašanja, čak i osećanja. I smeh se zabranjuje na neki prećutan način”, citiraću Lazića.

Takođe, psihologija nas uči da je izvor radoznalosti ljubav prema  nekom biću, pojavi ili objektu, u kojoj postoji težnja da se postigne stanje jedinstva sa onim prema čemu pokazujemo zainteresovanost. Kada ljubav i radoznalost nisu sputavane postoji neprekidan tok harmonije pojedinca i njegove okoline. Iz takve harmonije cveta zdravlje, kreativnost, zadovoljstvo i inteligencija.

“U takvom stilu življenja, gotovo je postalo anahrono baviti se sportom radi lepote telesnog izražavanja, slikati sliku iz navale inspiracije i naročitih osećanja ili baviti se politikom radi najdublje ljudske potrebe da se pomogne dobrobiti građana. Takvi ljudi se smatraju naivnim, da ne kažemo budalama", komentariše Lazić. 

Ne znam za druge, ali ja i dalje imam potrebu i hoću da istražujem, da pitam, da saznajem sebe, svoj lom u sobi, druge jezike, kulture, ljude i njihove pedanterije, prirodu, ptice, kornjače, ma čitavu planetu. Ne želim uopšte da prestanem pustolovinu “čeprkanja” nepoznatog. Kažu poslovice: ne pitaj previše, ne kopaj previše, što manje znaš manje patiš, pazi da se ne opečeš.  Zar treba da sedim i da mislim “šbbkbb” (šta bi bilo kad bi bilo)?

Lepo se izrazio naš pomenuti psiholog, da su dubine ljudskog bića tolike, da je naivno verovati kako čovek sebe tako olako može istražiti i da se ljudi ne zanose kako sebe dobro poznaju.

Pokrenuti se, pomeriti se sa poznate tačke u nepoznatu ne znači ništa drugo nego promeniti ritam svakodnevnevnog koraka. A svaka promena je dobra, potvrdili su mnogi.

Pa zar bi i ptica bila toliko slobodna da leti samo iznad svog gnezda. 

[ LEPOTA ] 22 Februar, 2013 17:10
 

 

Svi vole da vide pripadnice nežnijeg pola sređene, našminkane, na potpeticama, još nasmejane. Idealna kombinacija. Takođe, poznato je da se muškarci zaljube u ono što vide,a devojke u ono što čuju. Ali da li je uvek tako i da li momci stvarno "zevaju" za previše doteranim i "prespremnim" devojkama? Da li se zaboravio prirodan i nenapadan izgled, otkriće nam sledeća anketa. 

1. Previše alajnera

„Kao rakun našminkane oči mogu me samo odbiti od devojke. Sve te senke, alajneri stavljeni previše učiniće efekat sličan onom kad se male devojčice igraju sa maminom šminkom, jer ne znaju kako da je upotrebe“, rekao je dvadesetvogodišnji Lourens.

2. Make up „saobraćajne nezgode“

„Ne volim kad vidim prelaz boje na njenom vratu, zbog tone pudera. Pitam se zašto ne voli prirodan izgled svoga lica i zašto joj je potrebno toliko šminke. Ili prosto, zašto ne može staviti make up a da to nije svima očigledno“, izrazit je tridesetjednogodišnji Aleks.

3. Zaslepljujući biserno beli zubi

„Previše beli zubi me odbijaju. Znam da ih izbeljuje i to izgleda veštački i neprirodno. A činjenica je da takvi zubi čine da lice žene izgleda grubo“, mišljenja je Brajan (42).

4. Medni poljubac

„Nisam ljubitelj lepljivog sjaja za usne, jer kada je poljubim izgleda kao da ima razmazan med na usnama. Plus što ne želim da nosim lepljivi sjaj posle našeg ljubljenja“, ističe Geoff (23)

5. Šlem frizure

„Frizura kao oklop nije ni malo atraktivna. Iznad svega bih izbegao izgled koji čini da moja glava izgleda kao nekakv kalup“, Brajan (42)

6. Super mirisna

„Kada devojka nosi na sebi tonu parfema, ne mogu da dišem. Ako ne mogu osetiti moje piće zato što njen parfem probija sve mirise i ukuse, verovatno da joj neću uzeti broj telefona“,  ističe Piter (22)

7. Mačkasti nokti

„Zaista ne volim super duge nokte, devojke izgledaju kao veštice. A kada devojke počnu da pucketaju udarajaću nokat o nokat izrazivši nestrpljenje, to duge nokte čini još gorim“, komentariše Laurenc (22)

8. Kozmetičke iluzije

„Znao sam ženu koja je nosila lažni mladež na licu, svaki put kad bi izašli. Toliko je to očigledno i neprirodno i ni jedan momak ne bi želeo da bude prisutan kad se lažni mladež spere na kiši“,  objašnjava Brus (23)

9. Lažna tamnoputa

„Mrzim kada vidim ’preplanule’ devojke, posebno ako tamniji ten nije potreban. Zdrava, prirodna koža je daleko atraktivnija“, rekao je Adison (19)

10. Poveravanje ubija

„Izlazio sam sa devojkom koja je zaista pod stresom svaki put ako ne izdepilra noge svaka dva do tri dana, insistirajući da nije takva ne bih je voleo toliko. Da budem iskren, i dalje mislim da ste poželjne i kada nekoliko dana zanemarite sređivanje svog tela. Ali ako se uporno žalite da momci neće biti sa vama ako niste „tip top“ , oni će se zapitati zašto su oni na prvom mestu“, kazao je Majkl (42)  

 

 

[ MUZIKA ] 21 Februar, 2013 21:32
Toto Cotugno-L'italiano 

" class="ltVideoYouTube" /> 

Da li ste znali šta znače stihovi ovog dobro poznatog italijanskog hita? Koliko, ustvari, možete saznati o Italiji, italijanskom mentalitetu i istoriji samo preko ove pesme koja je nastala 1983. godine.

L’italiano                                                                    Italijan

Lasciatemi cantare                                                       Pustite me da pevam
con la chitarra in mano                                               sa gitarom u ruci
Lasciatemi cantare                                                       Pusti me da pevam
sono un italiano                                                            jer ja sam Italijan

Buongiorno Italia gli spaghetti al dente                  Dobro jutro Italijo sa špagetama među zubima*
e un partigiano come Presidente                               i sa partizanom za predsednika**
con l'autoradio sempre nella mano destra               sa auto radijom u desnoj ruci***
e un canarino sopra la finestra                                 i kanarincem na prozoru

Buongiorno Italia con i tuoi artisti                           Dobro jutro Italijo sa tvojim umetnicima
con troppa America sui manifesti                              sa previše “Amerike” na reklamama
****
con le canzoni con amore                                           sa tvojim ljubavnim pesmama
con il cuore                                                                   sa poštenim srcem
con piu' donne sempre meno suore                           sa sve više žena a manje monahinja*****

Buongiorno Italia                                                        Dobro jutro Italijo
buongiorno Maria                                                      Dobro Jutro Majko Marijo                              

con gli occhi pieni di malinconia                              sa očima punim tuge                              

buongiorno Dio                                                           Dobro jutro Bože                                                 

lo sai che ci sono anch'io                                           znam da znaš da sam ovde******

Lasciatemi cantare                                                     Pustite me da pevam
con la chitarra in mano                                             sa gitarom u ruci
lasciatemi cantare                                                      Pusti me da pevam
una canzone piano piano                                          pesmu polako, lagano
Lasciatemi cantare                                                     Pusti me da pevam
perche' ne sono fiero                                                 zato što sam ponosan
sono un italiano                                                         Jer ja sam Italijan
un italiano vero                                                          pravi Italijan

Buongiorno Italia che non si spaventa                   Dobro jutro Italijo koja nema straha uopšte
e con la crema da barba alla menta                        sa penom za brijanje od mentola 
con un vestito gessato sul blu                                  sa elegantnim plavim odelom
*******
e la moviola la domenica in TV                                i sa "Moviola" nedeljom na TV-u********
Buongiorno Italia col caffe' ristretto                      dobro juto Italijo sa malom jakom Espreso kafom
le calze nuove nel primo cassetto                            sa novim čarapama u prvoj fioci                                                

con la bandiera in tintoria                                       sa zastavom u vešernici********                                         

e una 600 giu' di carrozzeria                                   i Fiatom 600.*********

 

*Sa špagetama među zubima, misli se na perfektno skuvane špagete. U Italiji je uobičajeno raspravljati o tome koliko dugo su makarone kuvane. Na jugu zemlje perfektne su ako nisu puno kuvane, dok je na severu ustaljeno da se kuvaju dugo, takozvane "spaghetti scotti".

**U Italiji 80'tih godina predsednik Republike Italije je bio Alessandro (Sandro) Pertini, koji je bio partizan i borio se protiv fašizma za vreme Drugog svetskog rata.

***Radio u kolima 80'tih godina u Italiji je bio statusni simbol.

****Posle Drugog svetskog rata Italija je bila okupirana Američkim mitom. "Sve što vredi je Američko" i td.

*****Postoji dva značenja "sve je više žena a manje monahinja". Jedno je da se u modernoj Italiji smanjivao broj opatica, prouzrokovan sekularizacijom društva. A drugo je, da su žene u današnje vreme zaboravile svete principe drevnog društva; takođe, da se u Italiji sa "nun, suora" naziva devojka koja ne ide muškarcu ako nema ozbiljne namere, da se uda za njega.

******Sveta Marija sa očima punim tuge vidi stanje u Italiji, pa se Toto, kao Italijan plaši da ga je Bog zaboravio.  

*******"Gessato" je elegantno odelo koje se često nekad videlo na italijanima, plave, morske, boje.

********"Moviola" je retrospektiva najboljih golova i momenata tog dana koja se gledala nedeljom uveče na TV-u. A fudbalski mečevi su se samo igrali nedeljom, pošto direktni prenosi nisu bili moguć,  Moviola je bila veoma popularna.

*********Patriotizam nije bio popularan posle fašizma. Što se i danas može čuti kroz rasprave između generacija u italijanskoj porodici.

**********Seicento (600) je bio veoma popularan mali auto, poznat kao fića, a proizveden od FIAT-a (Fabrika Italijanskog Automobila Torino), simbol italijankse industrije (danas u velikoj krizi). Fića sa spuštenom karoserijom je još jedan simbol Italije 80'tih godina.

***********I na kraju pesme "pa ra pa pa ra pa"... Toto pun očaja nije mogao da pronađe pogodne reči kako bi izrazio svoja osećanja.

   

 

[ KNJIŽEVNOST ] 17 Februar, 2013 14:03

Posle kultnog romana "Atlas oblaka", februarsko izdanje britanca Dejvid Mičela, kroz 606 strana, uvodi čitaoce u još jedno dramatično, zabavno, inspirativno i nezaboravno iskustvo.

Istorijski roman "Hiljadu jeseni Jakoba de Zuta" upoznaje nas sa neobičnim ostrvom u Zalivu Nagasakija koje je čitavih dvesta godina jedina kapija između Japana i Zapada. Baš tu, na samom izmaku 18. veka mladi holandski pisar stiže sa namerom da stekne veliko bogatstvo. Međutim, na ulicama Dedžime među trgovcima, slugama i konkubinama prožimaju se dve kulture, dva sveta. Kroz tu priču o poštenju i pokvarenosti, o strasti i moći, neprekidno provejava tema vlasti-vlsti nad bogatstvima i vlasti nad dušama, i na kraju o vlasti koju vam nećemo otkriti. A sve to u doba kada su pisma od kuće putovala godinama, a ljudi su se, kao i uvek voleli, čeznuli i tugovali, varali, borili se i ubijali. 

O knjizi su rekli:

"Čudesno vešt i celovit, a ujedno krajnje uzbudljiv roman." Sunday Time

"Verovatno Mičelovo najbolje delo." Sunday Telegraph

"Dejvid Mičel se vratio u velikom stilu...Izuzetno." Irish Independent

"Ovaj roman potvrđuje da je Mičel jedan od najzanimljivijih i najhrabrijih savremenih pisaca." New York Times 

[ ŽIVOT ] 16 Februar, 2013 19:45

Ako vam se nekad desilo da se rastužite u trenutku i to na nekom neprikladnom mestu "Klik klak" otkriva kako na jednostavan i najprirodniji način zaustaviti suze. Bez zavaravanja, svima se to dešava samo zavisi da li se o tome priča ili ne.

Prvo, čim osetite da vam suze oči probajte da pročistite grlo, blagim kašljucanjem kao kad imate prehladu.

"To će prekinuti 'mehanizam' u nosnoj duplji i grlu koji kontroliše plakanje", pojašnjava Rebecca Nagy iz Severne Karoline, ekspert opšte medicine i dodaje da je najbolje nakon takvog pročišćavanja grla par puta progutati. Tako se podiže jezik na nepce i blokira ga, a time onemogućava i proces plakanja.

"Često sam ovu tehniku zaustavljanja suza predlagala mladencima koji imaju problem kad stanu pred matičara", iznela je Nagy kao simpatičan primer.   

 

[ RECEPTI ] 16 Februar, 2013 16:02

 Sastojci

·          4 male šoljice za kafu belog vina

·          4 male šoljice za kafu ulja

·          1,5 kesica praška za pecivo

·          1 kg brašna

·          1 kašičica soli

·          4 žumanca

·          1 kesica (100 gr) maka

·          1 kesica (100 gr) susama   

 Priprema

 Vrijeme pripreme: 45 min

 Zamesiti testo od vina, ulja, praška za pecivo, brašna i soli , zatim podeliti testo na 4 dela. Svaki deo  razvući pravougaono, namazati sa žumancetom, posuti sa makom, pa testo okrenuti i ponovo namazati  žumancetom pa posuti sa susamom. (Savet: susam se može malo ispeći u rerni i pre posipanja po  testu). Potom testo iseći u trake otprilike prst debljine i 10 cm dužine i svaku traku par puta uvrnuti  da igledaju kao na slici. Peći na 200 C oko 15 min. Prijatno !!!

[ SVET ] 14 Februar, 2013 22:24

 (Dalje)

[ SLOBODA GOVORA ] 14 Februar, 2013 19:50

Gradski, seoski, primorski, velegradski ili lokalpatriotski. Sve je to život. Najbolja kombinacija je sve po malo, mada, možda zvuči nemoguće. Svakojake su prepreke, izgovori, opravdanja koja bi nas odvratila od stapanja sa samim sobom bilo uz šum talasa, “dreku” automobila ili uz zov divljine u nekoj zabiti.

Bežim i od jednoličnog života i od problema, pa baš me briga šta vi mislite o tome. Ja bih, ako nemate ništa protiv, da promenim sredinu i “zakrečenje” u glavi od svakodnevne kolotečine. Meni bar sva rešenja stižu na točkovima, pa kako god se to zvalo. Ne dopustivo je stajati na jednom mestu i čekati da nešto padne sa neba, a još gore ne čekati  ništa.

 

Živeti u pokretu, istraživanju i otkrivanju svega i svakoga. U stvari živeti nomadski i uklapati se u svaku sredinu, sa strahom ili bez. Nekoliko godina ili ceo život ne pripadati nigde, ni jednom gradu, ni jednoj sredini, pa to je tek neko umeće.

 

Donosim radikalnu odluku, apatični dremež mora se probuditi. Krećem na put odmah, pa kud puklo da puklo. Svaka promena je dobra, ako ništa bar ću saznati šta mi se ne sviđa, u krajnjem slučaju.

 

A šta je sa vama i vašim radikalnim odlukama? Samo bez dvoumljenja, molim. 

[ SLOBODA GOVORA ] 14 Februar, 2013 17:40


 (Dalje)
[ SLOBODA GOVORA ] 14 Februar, 2013 17:30
                   
Raditi, a ne zaraditi.  Nemati prihode a „živeti“. Ne razumem?!  Kako?
 
Uvaženi poslodavcu,

u redu je da ja radim za tebe, ako već ne mogu  biti sam svoj gazda. U redu je da me učiš kako treba zaslužiti platu i to navodno, kako kažeš, zahteva jako dug period od tri i više meseci.

A da li je u redu da ja svaki dan ustajem sa mišlju: jednog dana će se ipak isplatiti. (Ko čeka dočeka ili umre čekajući.)

Ok, prihvatam ponudu. Krećem od nule. Navodno svi su to prošli pa moram i ja da bih stigla do njihove pozicije. Svrstana sam u kategoriju tabula rasa, ampty space-a iliti prave neznalice, u prevodu kod nas,  kategoriju volontera. Tako sebe i ubedim i kažem svom odrazu u ogledalu: nije to ništa loše. Međutim, iako imam neke ideje slične tebi mom nadređenom uvaženom poslodavcu ja ih ne mogu obelodaniti, jer ne može se tako olako uvažiti tuđe mišljenje jednog svežeg dođoša, neznalice, „tabula razice“.  

Obrni okreni, svako volontiranje nekako zvuči kao humanitarni rad, kao da ti iz sažaljenja želiš da pomogneš toj „ugroženoj“ instituciji ili kompaniji, a oni opet tebi. Kao neki dobrovoljni uzajamni prilog. Mada taj dobrovoljni rad nije svuda ne plaćen kao kod nas. Na Balkanu neće da te plate neki mesec, dva, tri posle može doći ili otkaz ili honorarni dzeparac. Do pune pristojne plate ima da se načekaš i naradiš ili sam da pobegneš glavom bez obzira.

Ja kao novajlija koji je došao juče da doprinesem nečemu što je neko drugi za nekoliko meseci, godina. E pa neće moći! Ne mislim da sam jedino ja ta koja je olako savladala posao i da odmah treba da upadnem u prvi tim, ali jednostavno zašto ne ubrzavati proces ako se da ubrzati. Nismo li mi tako vekovima u nazad kaskali u mestu misleći da će nam se neko smilovati i odvesti nas u pravom smeru. Jedno je presudno:  boriti se da što pre postaneš deo prvog tima, ma koliko to drugima smetalo. Ako treba pa i drugima u inat. Jer  svako od  nas  može, samo je pitanje da li stvarno, iskreno hoće.

U svemu pa i ovde postoje dve strane, ako ne i tri. S toga, ima i nešto pozitivno u volontiranju. Ako svaki dan odlazim od kuće s mišlju da ću jednog dana možda i dobiti svoj „deo“ koji sam poštenim radom zaslužila, bolje odma da odustanem. Možda nije sve tako crno i belo. Postoje, u tim prvoligašima, i ljudi  koji su se sami izborili za ‎svoje radno mesto, ma koliko to zvučalo ne realno u vremenu kada nepotizam, partizam i ostale vezice rešavaju „mesta pod suncem“. Ustvari nikad ne možemo znati kakve sve ljude, znanja, iskustva, preporuke možemo sresti na putu ka svom budućem zanimanju. Kažu oni iskusniji koji su prošli najmanje deset vrsta poslova da na poslu jeste bitna plata, ali da najveća motivacija za ostajanje na poslu dolazi upravo od ljudi koji rade sa tobom, tj. od radnog okruženja.

Svako pravi svoj izbor, ali postoji izreka: ko rizikuje i dobija.
[ POČETNA ] 14 Februar, 2013 17:13
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.
Netkretnine