Ulazim u jedan gradski kafić i vidim samo mlade ljude, u grupama  i pojedinačno za stolovima piju kafe i čajeve sa puno vode, naravno česmovače. Da, to su studenti, sve sami budući intelektulci okruženi knjigama čak i u kafićima. Ali ne, nije to običan kafić u koji izlazi gradska raja, ovaj je prepun knjiga, raznih žanrova i stilova. Zidovi su išarani citatima svetskih mudraca, od Sokrata, preko Getea, do Hesea. Pa ko voli nek nauči citat ako razume, naravno.

 

Probijam se od stola do stola znatiželjno posmatram stvari i grimase tih mladih ljudi. Jedan mladić broji na prste, prati pogledom nešto kao skriptu. Zastanem i prekidam ga klišeom: “Je l’ slobodno?”. Saznajem iz prve da dolazi na pauzu u ovaj kafić al i dalje se neumorno preslišava i ne odvaja od literature i pored graje, dima, muzike, ogromnog  TV-a. Pa stvarno mu treba dati orden.

Zašto se povinovati mukama sedenja za stolom satima i danima, ako mozak i priroda ljudska vapi za kafanom, prirodom, druženjem. Šalu na stranu. Zaista ako se zapitamo, što se ne bi latili knjige na primer u kafiću, na klupici u parku, pored reke. Zašto robovati dosadnim, ustaljenim navikama kada inače evoluiramo ka opuštenijem, ugodnijem načinu života, bez mnogo stega i stresa. Možda ćete zvučati čudno ali probajte, predložite, inicirajte prvi da se nađete sa drugaricom na kafi sa napomenom da se ne ljuti ako ponesete neku knjigu, skriptu, crtez, lap top jer  imate nešto da završavate. Naravno, i da ćete uživati ako i ona sedi pored vas i isto se lati svojih obaveza u pauzama ćaskanja, da ne kažem bla-bla razgovora.

Kada bi svi manje više tako usmeravali svoju energiju radeći i družeći se pa gde bi nam kraj bio, postali bi popularno učiti, usavršavati se bez obzira na godine. Pre svega učinili biste i sebi i drugima veliku uslugu, a veći bi bili prijatelj čak i od čuvenog Brendona iz Beverly Hills-a poznatog pod sloganom “Brendon upijač tuđih problema”.  Nikad se ne zna, “od jao idem u čitaonicu” prešaltajte na ”idem na kafu da prelistam nešto”. Uostalom veliki broj poznatih, slavnih boema ne odriče se ni dan danas jutarnje kafice u obližnjem kafeu, prelistavanja novina, knjige ili piskaranja i pored ovako velike poplave on-line tekstova, vesti, knjiga, novina. Zato ne verujem da će ikada pisani, živi tekst i živa reč biti prevaziđena.