[ ŽIVOT
]
24 Oktobar, 2013 12:17
Kako postati sam svoj majstor?

Ako imate poseban ukus
koji je teško zadovoljiti pogotovo ako je u pitanju kutak u kojem spavate i
svakodnevno boravite, latite se alata i postanite sam svoj majstor. Jedan od
njih je i Esad Ibrahimović (23) iz Živinica, koga smo pitali da nam otkrije
tajne u pronalaženju zanimljivih ideja za pravljenje nameštaja i dekoraciju
sopstvenog doma.
Ukrasi za cveće, poput
limenih leptirića, drvene klupe i stolice, saksije od starih guma za kola,
police za knjige, kameni držači za cveće, makete kuća, fontane od kamena, samo
su neke od rukotvorina ovog vrednog i maštovitog momka, koji je prepoznatljiv
po “paroli”- uradi sam.
“Ovim
poslom se bavim od malih nogu. Imao sam sreću što mi je deda, koji je bio
odličan majstor u pravljenju alata, sehara, starih kovčega, preneo tehnike ovog starog zanata, te nisam
morao da učim sa interneta”, priča
Ibrahimović, ističući prednosti svetske globalne mreže, nazvavši je “čudom
današnjice”.
Za ovaj posao najbolji
su prirodni materijali i predmeti koji u sebi imaju što manje hemije. Drvo i
kamen su idealni. Iako je pomenuti majstor-umetnik ovaj zanat naučio od svog
dede, savetuje početnicima da na internetu mogu naći milion saveta, uputa,
slika i objašnjenja kako napraviti neki predmet.

Međutim, mladi, na žalost, nisu zainteresovani za
“majstorstvo po kući”, a volja ako ne manjka, ne treba je sputavati. Jer svako
se može oprobati u pravljenju ili običnoj obradi starih predmeta od drveta.
Podstičući druge, naš sagovornik je objektivan, pa kaže da bez ljubavi prema
ovoj “umetnosti” ne vredi počinjati.
“Za mene je ovo hobi i ne volim da prodajem
napravljene predmete, već da poklanjam. Izuzeci su kad mi ljudi naruče, na
primer drvenu klupu, to već ne mogu da ne naplatim. Takođe, i material koji
nabavljam je skup”, skromno, poštujući svoj talenat i rad, priča Esad i dodaje
da nema neku posebnu radionicu, već da radi gde god ima slobodnog prostora, u
kući ili dvorištu.
Kad vidite dela ovog mladića, pomislite na neki
magični štapić. Prepoznavši naš radoznali pogled, otkriva nam da pravljenje
jednog predmeta zavisi i od vrste i od materijala istog, ali da je u suštini
jedan dan dovoljan za sve svoje ideje koje želite realizovati kroz ovo
rukotvorstvo.
Sve
što može da iskoristi od materijla i od starih predmeta pada u Esadove ruke na
preradu i dalje ukrašavanje istih. Znači, za konkretno služenje svrsi, ne
kupeći prašinu u podrumima i ostavama, što je još jedna od mnogih koristi u
bavljenju ovim poslom.
On
je u ovom poslu veoma dobar, potvrđuju mnogi, a pored toga što se bavi i
pčelarstvom, još i trenira MMA (mešavina više borilačkih veština), odlučio je
da se obradom i preradom starih predmeta bavi do kraja života. Sad, šta ćete vi
uraditi i kako ćete se dokazati u ovom majstorstvu, vreme će pokazati.
Kao primer, možete ovo rukotvorstvo shvatiti kao
čitanje knjiga, koje možda najbolje posluži za relaksaciju, a ujedno i za
dobijanje pohvala od ljudi za sve što napravite, a što između ostalog utiče i
na samopouzdanje.
autor bloga za Sanmagazin (www.sanmagzin.com)
[ ŽIVOT
]
15 Oktobar, 2013 23:28
Od hobija do biznisa (treći deo)
Poslednja u nizu priča o ručnim radovima koji su se plasirali i na neki oblik tržišta, jeste dizajniranje i pravljenje neobičnih i kvalitetnih torbi od strane veštih ruku Banjalučanke Jelene Petronjev (25).
U ovom zanatu Jelena se oprobala, još u osnovnoj školi, sa svojih 15 godina, tako što je počela da redizajnira i prekraja odeću.
"Sećam se da sam potrošila desetine materijala dok nisam savladala razne tehnike ovog zanata, kojim se bavim deset godina. Izrada jedne torbe može da traje od dva do deset sati, zavisi o kakvoj je torbi reč", priča za Klik Klak Jelena, tehničar grafičkog dizajna, skromno otkrivajući da u suštini zna da šije sve, ali se najviše fokusirala na torbe.
Jelena je samouki kreativac. Naučila je da koristi mašinu za šivenje uz priručnik, kako ona kaže, u punom kapacitetu opcija, dok se ideja za prodaju i poslovanje rodila sticajem okolnosti, kada su njeni proizvodi dostigli nivo izlaska na tržište. Danas njene torbe imaju svoju cenu, ali i kupca.
"Najčešći kupci su devojke i žene, ali traže se i muške torbe, koje takođe radim. U suštini cene materijala (koža, pamučna i sintetička metraža, metalne i plastične komponente, ziperi) nisu visoke, ali kada idem u nabavku uzimam velike količine istog", uvodi nas Jelena u svoj svet trgovine i tehnike i dodaje da u Banjaluci ima samo par dobro snabdevenih prodavnica repromaterijalom.
Radionica "GookHandmade"
Najskuplje "GookHandmade" torbe su do 50 KM, a izuzetak su torbe od kože koje se rade po narudžbini. U Jeleninoj radionici mogu se naći i rukotvorine od 15 maraka. Ovo su neke vrednosne granice ispod i iznad kojih ova iskusna umetnica ne ide, ceneći svoj trud, vreme i ideju.
"Radim na tome da ovaj hobi postane ozbiljan posao. A imam i svoju radionicu", uvodeći nas u radnu atmosferu, Jelena oštro upozorava da ručni rad treba da je suprotan mejnstrimu (ono što se plasira kao popularno i moderno) i kako ona kaže "zašto ručno izrađivati nešto što već postoji u prodavnicama".
Kao i prethodni sagovornici i Jelena nam je svojim iskustvom potvrdila da ručna radinost ima sve izglede za uspeh na tržištu, ali razlog zbog kojeg je ovaj stari zanat zapostavljen jeste nesigurnost i neinventivnost samih rukotvoraca.
[ ŽIVOT
]
14 Oktobar, 2013 17:44
Od hobija do biznisa ( drugi deo)
Kao nastavak tematike o ljudima koji pokušavaju da naprave nešto svojim rukama i to plasiraju na tržište, zavirili smo u još jedan i zaista tako nazvan "Kreativan kutak", iza čijeg imena stoji Milana Kostić iz Banjaluke.
Iako, po struci diplomirani inženjer prehrambrene tehnologije, Milanu nije omelo ništa da se predano posveti pravljenju trakica za decu, nakita od perlica kao i primeni dekupaž tehnike.
"Ovim poslom se bavim otprilike 3 godine. Ideja se rodila sasvim slučajno.
Prvo sam počela da se bavim izradom broševa, naušnica i ogrlica od tekstila. Dosta
sam tragala za nekim DIY (Do It Yourself - Uradi sam) sajtovima, i tamo sam nailazila na razne tutorijale za
pravljenje cvetića i ružica", objašnjava za Klik Klak Milana, polako nas uvodeći u svoje početne radove koje je iskoristila prvo za dečije trakice, a zatim i za rajfiće, gumice
i šnale za kosu.
Ponovila nam je više puta da joj je ovo hobi jer joj posao u struci ne daje puno slobodnog vremena, ali i da ima u planu da obezbedi mali kutak u kojem će moći da uživa u svojim radovima. A vreme će pokazati do kog nivoa će se razvijati njene rukotvorine.
"Materijal za trakice nabavljam u radnjama za repromaterijal gde se prodaje tekstil. Dok materijal za dekupaž i nakit nabavljam uglavnom preko eBay-a (kupovina preko interneta), jer mi je dosta jeftinije", potvrdila je Milana ono što smo čuli i od prethodnih sagovornika u prvom delu.
S' obzirom da su radnje sa repromaterijalom u Banjaluci preskupe, ručni rad čovek ne
može da naplati onoliko koliko zaista vredi. Svesna situacije u kojoj danas živimo, Milana se trudi da cene budu pristupačne za svakoga.
"Cene dečijih trakica se kreću do 5
KM, rajfove naplaćujem po 6, satiće po cijeni od 10-15 maraka, a kutije za nakit rađene
dekupaž tehnikom su do 10 KM", skromno Milana otkriva svoj kutak i objektivno ističe, pred kraj razgovora, da se usled nedostatka posla u državi dosta ljudi okrenulo ručnom radu, ali da to i koči prodaju jer ne mogu svi priuštiti sebi komad istog.
[ ŽIVOT
]
13 Oktobar, 2013 21:55
Od hobija do biznisa (u 3 dela)

Malo privatno preduzetništvo je danas, u vremenu kada retko ko
hoće da nas zaposli za platu dostojnu čoveka, sve popularnije. Da li će u
budućnosti svaki hobi prerasti u
sopstveni biznis ili je to pod moranje i da li se otvaraju vrata davno
zaboravljenim zanatima, otkrivamo u tri dela kroz iskustva i radionice
pojedinih krativaca.
Prvo smo dobili odgovore od osnivača "mini radionice"- "Tajna mašte".
Jelena Jovičić (30) i Aleksandra Kompar (30) iz
Brčkog, pre dve godine počele su da prave nakit iz hobija, koji, kako one potvrđuju,
ima mogućnosti da preraste u mini biznis.
“Sve je počelo iz dokolice i iz želje da na kreativan
način utrošimo svoje vreme. Sad da li je to hobi ili mini biznis teško je to
reći jer je linija između toga jako tanka, s obzirom da prodaja našeg nakita
ide uzlaznom putanjom”, objašnjava za Klik Klak Jelena Jovičić.
Iako “Tajne mašte” još uvek nemaju rešeno pitanje
radnog prostora, njihova radionica je njihov životni prostor, pa se perlice i
glina mogu naći na krajnje neočekivanim mestima kuće, što najteže pada članovima
njihovih porodica i od istih zahteva najviše razumevanja.
Do materijala za ručne radove se generalno teško
dolazi, jer su radnje repromaterijala kod nas skupe pa se sve svodi na naručivanje
sa raznih internet prodavnica, koje su za naše uslove još uvek nepristupačne.
“Međutim,
kada završimo sa nabavkom i dobijemo materijal u svoje ruke tad nastaje čarolija
i prelazak u jedan drugi svet bez briga, problema i sive svakodnevice. Što duže
traje pravljenje jednog komada nakita to je on za nas cenjeniji. Za minđuše od
perlica potrebno je bar dva sata a za minđjuše od polimerne gline jedan dan”,
sa osmehom, upadajući jedna drugoj u reč, dodaju Jelena i Aleksandra.

I
za kraj našeg razgovora, one preporučuju da ne treba gubiti nadu, već biti
istrajan, jer kod nas ručni rad doživljava ekspanziju. I da je za isti potrebno
mnogo truda i ljubavi.
“Po
našem mišljenju perspektivu i šansu za uspeh imaće oni koji se budu dovoljno
trudili, odnosno oni koji budi prema rukotvorinama gajili najveću ljubav, jer
je jedino ljubav neiscrpan izvor kreativnosti i ono sto ljudi prepoznaju i cene
u svakom ručnom radu”, zatvarajući vrata "Tajne mašte", rekle su Jelena i Aleksandra.
[ ŽIVOT
]
30 Mart, 2013 23:32
Srbi ne mogu da rade bez kafe

U Srbiji 75 odsto zaposlenih dnevno popije makar jednu šoljicu kafe tokom radnog vremena, a često i više, pokazala je anketa sprovedena na sajtu poslovi.infostud.com.
Od 3.800 ispitanih, jedna trećina kaže da ne može bez jutarnje kafe, dok svaki drugi zaposleni popije dve do tri šoljice kafe u toku radnog dana.
Rezultati pokazuju da dnevna "potrošnja" anketiranih premašuje 5.500 šoljica kafe.
Iako se u Srbiji najčešće pije gorka kafa, među zaposlenima ima i onih koji ne funkcionišu bez minimum pet šoljica crnog carobnog napitka dnevno, ali njih je samo pet odsto. Ispitani ističu da im kafa služi kao dodatak cigareti, odnosno pušačkoj pauzi.
Takođe, među malobrojnima, samo pet odsto, su oni koji kafu piju iz zadovoljstva, pre nego iz potrebe, te oni popiju samo par šoljica tokom nedelje.
A oko 20 odsto ispitanika reklo je da crni napitak uopšte ne pije.
[ ŽIVOT
]
16 Februar, 2013 19:45
Kako zaustaviti suze

Ako vam se nekad desilo da se
rastužite u trenutku i to na nekom neprikladnom mestu "Klik klak"
otkriva kako na jednostavan i najprirodniji način zaustaviti suze.
Bez zavaravanja, svima se to dešava samo zavisi da li se o tome priča ili ne.
Prvo,
čim osetite da vam suze oči probajte da pročistite grlo, blagim kašljucanjem
kao kad imate prehladu.
"To
će prekinuti 'mehanizam' u nosnoj duplji i grlu koji kontroliše plakanje",
pojašnjava Rebecca Nagy iz Severne Karoline, ekspert opšte medicine i dodaje da
je najbolje nakon takvog pročišćavanja grla par puta progutati. Tako se podiže
jezik na nepce i blokira ga, a time onemogućava i proces plakanja.
"Često
sam ovu tehniku zaustavljanja suza predlagala mladencima koji imaju problem kad
stanu pred matičara", iznela je Nagy kao simpatičan primer.