[ KNJIŽEVNOST ] 14 Novembar, 2016 23:07

Stanovnici francuskog grada Grenoblea razlikuju se od drugih po jedinstvenom aparatu koji na licu mesta štampa kratke priče.  

Na železničkoj stanici ovog grada postavljeno je nekoliko aparata koji izbacuju kratke priče namanjeni "ubijanju" vremena. U zavisnosti koliko dugo čekate možete izabrati priče koje ćete pročitati za 1, 3 ili 10 minut, dok se žanr priče dobija slučajnim izborom. 

 

Ova sjajna ideja rodila se u francuskoj izdavačkoj kući „Short Édition“ koja ima veliku internet zajednicu pisaca, koji su dostavljali na hiljade svojih radova za ovaj projekat. 

U ovu ediciju ušlo je 600 kratkih priča koje će Francuzi moći besplatno da čitaju, a u cilju podizanja čitalačke publike. 

Kako je efekat ovog javnog servisa za kratke priče postao sve popularniji dodatni aparati su postavljeni širom Fancuske, kao i u pojedinim javnim institucijama i organizacijama.  

Po ugledu na Francuze, američka izdavačka kuća „Penguin Random House“ uvela je prošlog meseca iste ovakve aparate i u njujorški metro. 

Izvor: Travelmagazine i www.photoblogklikklak.wordpress.com

[ GRADSKA ŠUNJALICA ] 23 Februar, 2016 12:35

Najlepši delovi svakog grada su, neminovno, u krugu gradske crkve. Tako je i sa ovim „Šumadijskim bluzom“.

Tačan datum osnivanje hrama u centru Čačka nije poznat. Pretpostavlja se da je izgrađen između 1179. i 1190. godine na najvišem mestu u Čačku (245m nadmorske visine), gde Zapadna Morava nekad nije plavila.

Tada kao manastir Bogorodica Gradačka zadužbina je Župana Stracimira, brata Stefana Nemanje i danas kao Saborni hram Vaznesenja Gospodnjeg predstavlja spomenik kulture od velikog značaja Republike Srbije iz XII veka.

U povelji kralja Stefana Prvovenčanog Bogorodica Gradačka se izjednačava sa tri najznačajnija kraljevska manastira: Studenicom, Sv. Đorđem u Rasu i Hilandarom.

Dolaskom Turaka biva pretvorena u džamiju, ali kad je 1718. godine Čačak pripao Austrijskom caru opet je vraćena u crkvu.

I Vuk Karadžić piše o čačanskoj crkvi: „... koja je nekoliko puta turčena i krštena“.

Jedna od najlepših i najdužih ulica koja od crkve nastavlja prema Ljubiću i dalje, pa može se slobodno reći, prema Beogradu jeste ulica Bate Jankovića.

Ostale reči pretvaram u fotografije, a one će vas "prošetati" prvo kroz gradski park, zatim pored jednog od najinteresantnijih murala u blizini Fakulteta tehničkih nauka, pa do brane na Moravi.

[ PUTOVANJA ] 20 Februar, 2016 18:41

Pod sloganom "Gde još niste bili?", 38. put za redom u Beogradu je organizovan Sajam turizma, međunarodnog karaktera.

Koliko smo mogli da zabeležimo, nude se veoma povoljne cene letovanja na poznatim, ali i onim intimnijim, plažama širom sveta.

Ponude letovanja u Grčkoj se kreću od neverovatnih 60 evra za 10 dana. Nama je, ipak, najegzotičniji bio štand Južne Afrike, Namibije (koja je ove godine prvi put na Beogradskom sajmu turizma) i Kube. 

Ljubazanost vlasnika pansiona "Vuk" iz Vrnjačke Banje, takođe nas nije ostavila ravnodušnim, s obzirom da, povodom sajma, nudi pansion za dve osobe u trajanju od 4 dana (3 noćenja) za samo 4.500 dinara. 

Mi smo sajam posetili danas, 20. februara, između 11h i 14h i možemo reći da je bila zaista velika gužva, na svim ulazima i izlazima. Zato ako se odlučite da na ovaj način krenete u "razgledanje sveta  i njegovih turističkih destinacija" ne zaboravite da ponesete flašicu sa vodom, iako nije isključeno da će vam se omaknuti koja čaša vina više uz deguratciju raznih suhomesnatih proizvoda koji su na svakom koraku.

U okviru ovog sajam organizovane su još 3 manifestacije: Sajam vina, Sajam suvenira i Međunarodni sajam opreme za hotelijerstvo i ugostiteljstvo. 

Od vinskih pultova moramo istaknuti Vinariju Zvonka Bogdana”, kao i one čuvene hercegovačke poput “Podruma manastira Tvrdoš” i “Podrumi Vukoje” iz Trebinja.

Sajam traje od 18.-21. februara, pojedinačne ulaznice su 300 dinara a grupne 200. 

 

 

 

 Foto: Klik Klak

[ SPORT ] 23 Januar, 2016 22:55

Reprezentacija Srbije je večeras, 23.januara, pred oko 16.000 gledalaca u ''Kombank Areni'' zaokružila fantastičan nastup na Evropskom prvenstvu i treći put uzastopno osvojila titulu prvaka Evrope.

 

U uzbudljivom finalu naši vaterpolisti su savladali Crnu Goru sa 10:8, a tim povodom je u 21 čas ispred gradske Skupštine u Beogradu organizovano slavlje na kojem su se okupile hiljade ljudi, i pored velikog temperaturnog minusa.

A kako su šampioni Evrope (Gojko Pijetlović, Živko Gocić, Dušan Mandić, Sava Ranšelović, Miloš Ćuk, Duško Pijetlović, Slobodan Nikić, Milan Aleksić, Nikola Jakšić, Filip Filipović, Andrija Prlainović, Stefan Mitrović, Branislav Mitrović i selektor Dejan Savić) proslavili svoj novi veliki uspeh, pogledajte u fotografijama u prilogu.

 

 

 

Izvor: Sportske  

Foto: Starssport i Betaphoto/Branislav Božić 

 

[ SLOBODA GOVORA ] 20 Januar, 2016 22:47

S obzirom da su danas moderni oblici ponašanja agresivnost, navalentnost  i drskost (bez imalo suptilnosti) ističemo misli našeg nobelvca, književnika i diplomate Iva Andrića o istom.

 

Drskost i upornost su brat i sestra. Drski i uporni ljudi nikad se ne mogu popraviti u svojim manama i slabostima, jer oni, ne osetivši nikad rđave posledice svojih mana na sebi, i ne primećuju da ih imaju. I stoga treba od takvih ljudi bežati što dalje.”

S takvima se ne vredi ni raspravljati, ni “ispravljati krive Drine”. Jedino rešenje je izbegavati ih. Andrić nas i ovde nije ostavio bez odgovora, pa je i o krivim Drinama ostavio zapis.

Naime, sve su Drine ovoga sveta krive i da se nikada neće ni ispraviti, ali nikada i ne smemo prestajati da ih ispravljamo. Međutim, kako piše Peščanik, pošto Andrić nije precizirao i kako da to radimo, svako se dovija na svoj način, zavisno od dometa pameti i moći. Ako se desi da je domet jedne veći od dometa druge, tim gore po pamet.

 

[ FILM ] 19 Januar, 2016 01:16

Rođen 30. janura 1974.godine, ovaj velški umetnik transformacije najmlađi je sin preduzetničko-umetničke porodice, s obzirom da mu je majka bila performans majstor u cirkusu, a otac preduzetnik, komercijalni pilot i menadžer. 

Kristijan Bejl pored toga što samom svojom pojavom ostavlja specifičan utisak u svakom filmu je pokazao i izvanredno umeće transformacije kako u govoru, savladavši razne akcente, tako i u fizičkom izgledu. Moguće da ga je često seljenje, još dok je bio klinac, primoralo da se brzo prilagođava novim sredinama i kulturnim navikama, od Velsa, preko Amerike do Portugala. Interesovale su ga nespojive aktivnosti, pa je trenirao ragbi i balet, ali i muzičke note ga nisu osatvljale ravnodušnim pa je našao vremena i za časove gitare. 

Top 10 filmova u kojima je bio brilijantan:

 1. „Carstvo sunca“ iz 1987-e godine kao Džim Graham, 

 2. „Šaft“ iz 2000-te godine kao Valter Vejd,

 3. „Američki psiho“ iz 2000-te godine kao  Patrik,

 4. „Ekvilibrijum“ iz 2002-ge godine kao Džon Preston,

 5. „Nestajanje“ iz 2004-te godine kao Trevor Reznik,

 6. „Betmen: Početak“ iz 2005-te godine kao Brus Vejn/Betmen,

 7. „Prestiž“ iz 2006-te kao Alfred Borden,

 8. „Betmen: Vitez tame“ iz 2008-e godine kao Brus Vejn/Betmen, 

 9.  „Terminator: Spasenje“ iz 2009-te godine kao Džon Konor

10.„Američka prevara“ iz 2014-te godine kao Irving;

 

Svoje umeće transformacije pokazao je u ulozi Betmena ne samo po snazi karaktera kojeg je igrao već i po pretvaranju njegovog mršavog tela u mišićnu masu za koju je morao da se ugoji 46 kg za manje od godinu dana. Inače važi i za perfekcionistu koji se za ovu rolu spremao 3 pune godine. Svojim poreklom pomerio je “nacionalne granice Betmena” jer je prvi glumac koji nije poreklom amerikanac, a u ulozi je ovog superheroja.

Sledeća “egzibicija” za film “Nestajanje” došla mu je glave jer je morao da smrša 29 kg. Posle ovog dokazivanja izjavio je da ne želi više da se iscrpljuje izgledom kako ne bi bio zapamćen kao glumac koji koriguje kilograme za sve svoje uloge.

Iako izgleda kao izvajan i visok, Bejlovu vitkost i visinu više ulepšava ugao kamere. Visok je 183 cm. Momak ove priče je i vrlo temperamentan sa kratkim živcima, što je pokazao na snimanju filma “Terminator: Spasenje”. Pošto ga je direktor kamere prekinuo u sred snimanja, Kristijan se izvikao na njega, prekinuo rad i pretio otkazom. Nakon nekoliko meseci se izvinio i to javno. “Terminator” filmovi, inače, spadaju u njegovih top 10 omiljenih filmova.

Njegov talenat za glumu potvrdio je i kada je na audiciji za film Stivena Spilberga “Carstvo sunca” nadmašio 4.000 glumaca koji su bili na kastingu za istu ulogu.

Inače najviše voli da igra u istorijskih fimovima. A prva Bejlova nominacija bio je “Oskar” za film “The Figther”.

Ulogu u filmu “Američki psiho” dobio je zahvaljujući prezauzetosti Leonarda Di Kaprija kome je ova uloga bila namenjena, ali se kao zamena odlično uklopio.

O njegovom privatnom životu se vrlo malo zna, jer ne voli intervjue niti ikada priča o svojoj porodici. Do sada ni jednom nije rekao imena svoje dece u javnosti. Ono štoje poznato jeste da mu je supruga srpkinja Sandra Šibi Blažić, asistentkinja Vinone Rajder i koja je od njega starija 4 godine. Međutim, posle samo par meseci zabavljanja Bejl ju je “ukrao” za sebe, jer kako kaže “bez nje ne bi ni uspeo sve ovo da postigne”.

    

Izvor: Sinemanija

[ KULTURA ] 15 Januar, 2016 13:49

Kako je portal Morava info objavio gosti i osoblje čačanskog kafea ’’Bilbord’’ oprostili su se od legendarnog Dejvida Bouvija, objavivši mu čitulju u lokalnom nedeljniku ’’Čačanski glas’’.

U tekst čitulje, pored Bouvijeve fotografije, postavljen je deo pesme iz predstave ’’Zigi zvezdana prašina’’: ’’A bio je on sa bendom kao jedan. Imao je zvezda sjaj i bio izvanredan’’.

U kafeu ’’Bilbord’’ kažu da se ideja o ovoj vrsti počasti omiljenom pevaču rodila spontano, u danu kada su čuli da je preminuo.

– Najpre smo čitav dan u kafeu puštali Bouvijevu muziku, a onda se neko od gostiju setio da bismo mogli da objavimo čitulju u ’’Čačanskom glas’’. Sve se odigralo spontano. Na jedan sto smo postavili teglu na kojoj smo napisali da svako ko podržava našu ideju tu može ostaviti novac. Ljudi su bili oduševljeni, pa smo za nepun sat sakupili 1.300 dinara, koliko je bilo potrebno za objavljivanje čitulje – priča Borko Panić.

On objašnjava da ovaj gest nema nikakve veze sa pomodarstvom, pošto su svi učesnici u inicijativi pasionirani zaljubljenici u stvaralaštvo Dejvida Bouvija.


 – To je autor koji je imao velikog uticaja na odrastanje svakoga od nas. Bez njega muzika ne bi bila ista. Već imamo prve reakcije na našu akciju i drago nam je što su veoma pozitivne – kaže Panić i dodaje:

– Pretpostavljam da smo jedini u Srbiji koji smo se na ovaj način odužili velikom umetiku, ali bilo bi nam drago da se još neko toga setio. To bi bio pouzdan znak da je Bouvi ostavio veliki trag među poštovaocima kvalitetne muzike i da još živi.

Preuzeto sa portala: Morava info

[ SLOBODA GOVORA ] 09 Novembar, 2015 16:12

To je to.
 
To je ljubav.

Voliš, ne pitaš.

Ne pitaš za dozvolu.

Ne kažeš "Ej, izvini, je l' mogu da te volim?"

To ne postoji!

Sve i da je neko nekad pitao (al' stvarno, zajebancija se ne računa) i neko ti
kaže "Ne može".

I šta!? Ti, kao, prestaneš da voliš.

Malo sutra!

Voliš, ne pitaš.

I uvek voliš isto. Kako ti znaš. Ne kako treba. Ili kako je neko naručio.

I možeš da voliš, a da niko ništa ne primećuje. Ni taj neko koga voliš, ni niko,
niko :) Samo tako ćutiš i voliš. I lepo ti. Mislim, može malo i da ti ne bude lepo,
al' nije strašno što ti nije lepo, nego ti je nekako lepo što ti nije lepo :)
Zvuči komplikovano, a nije. Prosto je.
 

Kad nekog voliš, taj neko ne mora da radi ništa posebno, niti da izgleda nešto
posebno. Dovoljno je da postoji. Ili da je postojao i da ti tog nekog znaš.
Možeš čak i da voliš nekog ko uopšte stvarno ne postoji, nego ga je neko
izmislio, nacrtao, opisao.

Realno, ljubav je sebična. Postojiš ti i tvoja ljubav koja ne pita za dozvolu.
Ona nije nešto što je opipljivo i vidljivo, samo je tu. Ljubav može toliko
da bude sebična da može da ti bude samo ona dovoljna. Mislim, da ti ne
treba "predmet" tvoje ljubavi da tebi bude lepo, dovoljna je samo ta ljubav.
Tako možeš da voliš nekog ko je fizički veoma daleko i koga nisi dugo video,
a ljubav je i dalje tu.

S druge strane, ljubav je i nesebična. Ti kad nekog voliš, ništa ne očekuješ i ne
tražiš za uzvrat, da ti neko nešto da ili da učini nešto za tebe, da te izmasira ili
da ti nešto kupi, skuva kafu, napravi kolače. To je već trgovina. Jeste!
Trgovina je! Kad nekog voliš dovoljno je da ga vidiš. Samo da gledaš. Dobro,
ne bi bilo loše i da nekako prođe pored da možeš tu osobu i da pomirišeš.
I to Oje to! To je dovoljno. Sve drugo posle toga u kontekstu "da li bi" i
"ja bih" je trgovina.
 
 
Kažu, ima mnogo vrsta ljubavi. Nije tačno! Postoji samo jedna vrsta ljubavi -
ljubav kao takva, nema brendova. Tipa roditeljska, prijateljska, partnerska,
platonska, ova, ona. Ne! Ljubav je jedna, predmeti ljubavi se razlikuju.
Manifestacija trgovine se razlikuje.

Jedini problem kod ljubavi je taj što bi to što voliš stalno ljubio :) Mislim, to
uopšte nije problem kad je "predmet" ljubavi prisutan i on tebe isto voli
(dakle, sarađuje). Problem nastaje kad "predmet" ljubavi nije prisutan i ne
može stalno da se ljubi ili kad "predmet" ljubavi neće da sarađuje
jer nema ljubav.

Dakle, da zaključimo. Nije muka ljubav, muka je ljubljenje. Mislim, muka kad
ne može da se ljubi ljubav. I onda si tako malo tužan, i svašta te nešto boli, srce
ponajviše. Pa, se skupi, napravi se kao da ga nema. I onda ljudi koji vole, a
ne mogu da ljube, postanu tako malo hladni, kameni, a u stvari nisu, nego im se
srce skupilo. I kad neko dugo, baš baš dugo, ne može da ljubi onog koga voli,
njemu se srce toliko skupi, da postane malo kao kliker, ili kao grašak i na kraju
čak i kao zrno peska. Još je tu, al' ga nema. Pa, je nervozan, pa je ljut. Kako i ne
bi bio kad mu se srce skupilo.

I tako kad vidite nekog takvog, znajte da on nije loš, samo mu se srce skupilo
od neljubljenja onog koga voli.

I poljubite ga.

Ako smete.
 
Piše: Monika Novičić 
Izvor: blog Mimo Sveta ( http://svetamimo.blogspot.co.at/) 
[ SVET ] 27 Avgust, 2015 14:28
Nova interesantna vest odvela nas je središnji deo Rumunije, opet zemlju regiona, a po čemu je posebna pročitajte u redovima koji slede.

Naime, besplatni javni prevoz svim putnicima koji čitaju knjigu u autobusu obezbedio je grad sa 300.000 stanovnika, Kluž Napoka u Transilvaniji, zahvaljujući dugotrajanom trudu jednog mladog aktiviste. 
 
 
S obzirom na istraživanje rumunskog Instituta za socijologiju, 22 odsto mladih Rumuna uopšte ne čita, dok jedan od petoro mladih čita samo jednu knjigu godišnje, Viktor Miron je inicijativu podneo opštinskim vlastima prošle godine, a ona je usvojena u junu ove godine.
 
 
 
"Naš gradonačelnik je okačio moju ponudu na svoj facebook i rezultat je bio neverovatan. Posle godinu dana moja ideja se ostvarila. Između 4. i 7. juna ove godine, svako ko je čitao knjigu u gradskom autobusu vozio se besplatno", napisao je Viktor za magazin Boredpanda i dodao da veruje da je bolje promovisati čitanje u korist onih koji čitaju, nego kritikovati one koji ne vole da čitaju knjige.
Prvog dana Sajma knjiga više od 1.200 ljudi putovalo je besplatno. 
 
 
 

Ovo nije jedina Viktorova kampanja u korist ljubitelja knjiga. „Bookface“ je još jedan njegov projekat koji podrazumeva da svi ljudi koji kao profilne fotografije na Facebooku imaju knjige, dobijaju najrazličitije popuste u knjižarama.

 

Izvor: GlobalCir, Boredpanda

[ SVET ] 16 Avgust, 2015 15:21
Kako je Makedonija postala jedina država na svetu koja ima Ministarstvo "soka"?
Iako u sklopu svoje Vlade ima 15 ministarstva, Ministarstvo "soka" bi zaista bilo pod velikim znakom pitanja.
 
 
Naime, kako su makedonski mediji preneli, na zgradi Ministarstva pravosuđa u Skoplju, pojavila se tabla sa nazivom na engleskom jeziku, umesto Ministry of Justice (Ministarstvo pravosuđa), greškom je napisano Ministry of Juice (Ministarstvo soka). 
 
Bez sumnje je da onaj ko radi i greši, ali da na tabli nekog ministarstva stoji pogrešan natpis to je za svako čuđenje i odličan povod za šalu.
 
Izvor: Agencije 
 
Pročitajte slične teme na blogu KLIK KLAK:
O Ministarstvu sreće, kraljevine Butan (http://svestice.blog.rs/blog/svestice/svet/2014/01/07/ljudska-sreca-kao-zapostavljen-fenomen) (Dalje)
[ SLOBODA GOVORA ] 07 Avgust, 2015 16:39

Sreda, 19. 2. 2014.

Tipično jutro. Budim se oko 8:30, izležavam se, gledam TV. Već deset sati nisam bila na Fejsu. Uzimam telefon. Konektujem se na komšijin WiFi (sorry komšo). Odlazim na svoju omiljenu stranicu. Nekoliko notifikacija, poruka. Otvaram sve redom. Ništa značajno. Listam News Feed. Glupost, nebitno, simpatično, zanimljivo. Zanimljivo! Naišla sam na neku vest koja me je naterala da skočim iz kreveta, upalim laptop i, onako krmeljava, fejsbučim k’o čovek. Pročitam ono što me zanimalo, shvatam da i nije bilo onako kako sam očekivala. Nema veze. Vraćam se na News Feed i listam objave svojih 600 frendova. Sve njih sam upoznala nekad u životu i većini sam makar jednom u životu rekla “ćao”. Majke mi! U svakom slučaju, listam tako i listam. Sve je toliko glupo i nebitno da je svaki pokret prstom preko kolutića miša uzalud potrošena energija. Najžešći su mi foto pozadine sa nekim patetičnim natpisom koji potiče iz najnovijeg turbofolk hita, a svaka druga napičena frendica ga ima. “Bio si poziv koji se ne odbija”. Avaj, mala izvrnuta torto!

Nađe se, tu i tamo, nešto kvalitetno i vredno pažnje. Sveukupni utisak popravljaju objave stranica zabavnog i naučnog tipa.
Realno, ništa od ovoga i nije veliki problem. Glupe objave nepoznatih prijatelja, uzaludno trošenje ATP-a (čak mi dobro dođe pošto jedem k’o krava) lako podnosim.
Ono što me najviše iznerviralo to jutro, kao i svako prethodno, su objave službenih stranica, portala ili čega već GradPrijedora, BanjalukaLive-a, InfoPrijedora, ... pi*ke materine i svih sličnih govana. Svaki naslov počinje sa “Mladić ubio ovoga”, “Devojku silov’o neko”, “Smrtno bolesno neko dete”, “Lopov opljačkao onoga”, “Poginuo ovaj, teško povređen onaj”, ... i sve to popraćeno prigodnim fotografijama, po mogućnosti direktno sa mesta nesreće. Čak i one, naizgled, lepe vesti sa naslovom tipa “U Prijedoru u prošloj godini rođeno X broj beba”, u tekstu kriju zamku “ali broj umrlih je X puta veći, pa nam je prirodni priraštaj u ku*cu ...Tako da ste se džaba rađali i porađali i muku mučili 10 sati i zamalo iskrvarili i umrli na ginekološkom stolu i džaba ste zaradili sepsu tokom carskog reza jer je Frozzini klima u operacionoj sali džaba radila jer je u bolnici prejebeno hlano jer....svejedno ćemo kad-tad izumreti kao vrsta”. Toliko o lepim vestima.
Javila mi se misao o deaktiviranju profila, ali sam brzo odustala od ideje (ako se to može nazvati idejom).
Samo sam okačila status u kome izražavam svoje nezadovoljstvo gorepomenutim. To mi je bilo dovoljno.

 

 

Da ne dužim više. Evo šta se dalje dešavalo, u kratkim crtama:

Zahtev za prijateljstvo. Nepoznat profil. Kad, javlja se frendica, sa svog NOVOG profila.
Ja: “Jovana, jesi to ti? Šta ti se desilo?” (Dok čekam odgovor, letim na njen stari profil – deaktiviran.)
Ona: “Jesam. Htela sam da napravim fejs koji će se meni sviđati.”

Klik!
Zapravo, nekoliko klikova. I sad sam u fazonu: “Danas mi je prvi dan na novom profilu i super se osećam ...”

 

Piše: Arijana Knežević

[ SVET ] 05 Avgust, 2015 20:13

Norveški koledž za dodatno obrazovanje, koji se nalazi 150 kilometara zapadno od Osla, pokreće program za one koji žele da postanu Vikinzi, objavili su njihovi mediji 4.avgusta.

 

U program je uključena obuka u mačevanju, stolarstvu, keramici i izradi nakita, piše norveški portal "Lokal".
Studenti će naučiti da prave i krovove od slame, a učiće i rituale Vikinga, između ostalog i žrtvovanje životinja.

Mediji navode da je interesovanje za drevne skandinavske borce pojačano poslednjih godina zahvaljujući popularnim serijama poput "Igre prestola" i "Vikinzi". 

Izvor: Agencije 

[ SVET ] 28 Jul, 2015 09:23

Kako životinje sa debelim krznom preživljavaju nesnosne vrućine? Ima li razlike između ljudi i životinja kad žega udari na sve strane?

 

Mnoge divlje životinje beže i iz šume po letnjim vrućinama, ali jedan medo nam je dao pravi odgovor okupavši se u Ohridskom jezeru na temperaturi od 38 stepeni Celzijusovih. 

 

 

Medved je viđen na jednoj napuštenoj plaži kod starog autokampa "Treska" u blizini struškog sela Radožda.


Zanimljivo je da prisustvo medveda uopšte nije uznemirilo malobrojne kupače na plaži. 

Medved se rashlađivao dalje od kupača, koji su se radovali neuobičajnom "turisti" na plaži.

Izvor: Agencije 

[ SVET ] 20 Jul, 2015 21:07

Australijanac Feliks Zemdegs postao je novi svetski šampion u slaganju Rubikove kocke na takmičenju održanom u nedelju uveče, 19.jula, u Sao Paulu, preneli su brazilski mediji na internetu. Zemdegs je složio kocku za 5,69 sekundi, što je blizu rekorda od 5,25 sekundi koji drži Amerikanac Kolin Berns.



Mladi 19-godišnji Australijanac je već bio svetski šampion 2011. kada je složio kocku za 5,66 sekundi.

Takmičari su imali 17 zadataka, među kojima slaganje kocke jednom rukom, stopalima ili vezanih očiju.

Rubikova kocka je mehanička igračka koju je 1974. godine izumeo mađarski pronalazač i profesor arhitekture Erne Rubik i sastavljena je od 26 manjih plastičnih kockica koje se vrte oko središnjeg jezgra. Svaka od šest stranica koje čine kocku u rešenom obliku je različite boje.

Postoji 40.320 načina za sklapanje kocke, ali uprkos tome, uvežbani igrači, uglavnom uz pomoć algoritma za rešavanje, mogu izuzetno brzo da dođu do rešenja.

Izvor: Agencije

[ NAUKA ] 10 Jul, 2015 12:45

Svi koji žele da bezbedno pregledaju zabeleške nobelovke Marije Kiri moraće da sačekaju 1.500 godina - što je vremenski rok nakon kog će sveske, predmeti i odeća prestati da budu radioaktivni!

Pisanje o životu Marije Kiri, koja je zajedno sa svojim mužom Pjerom otkrila polonijum i radijum, može biti pravi izazov. 



Njene beležnice, odeeća, nameštaj i sve što postoji u njenom pariskom domu je - radioaktivno. 

Svi koji žele da vide zapise moraju da potpišu kako preuzimaju odgovornost za eventualne posledice. 

Nakon toga, u Francuskoj nacionalnoj biblioteci dobiće pristup zabeleškama, koje su zatvorene u posebnoj bezbednosnoj kutiji zbog radioaktivnosti.

Porodica Kiri dugo nije znala ništa o opasnosti od radioaktivnog materijala.
Istraživanjem su pokušali da otkriju koje su supstance radioaktivne i zbog čega. 

Dobar deo njih, poput uranijuma, plutonijuma i torija nalazio se u kućnoj laboratoriji i svetlio je po noći. 

Marija Kiri nosila je "svetleće predmete" u svom džepu. Ona i njen muž koristili su samo standardnu laboratorijsku odeću.



Marija Kiri je umrla u 66. godini života 1934. godine usled aplastične anemije koja je uzrokovana istraživanjima radioaktivnosti. 

Njenu kuću su do 1978. godine koristili Institut nuklearne fizike Univerziteta u Parizu i Kiri fondacija. 

Stan je bio pod stalnim nadzorom, a nakon nekog vremena vlasti su shvatile da je potencijalno opasan, nakon što je u njegovoj blizini porasla stopa oboljelih od karcinoma, navodi list "Parizjen".

Laboratorija i zgrada dekontaminirani su 1991, a godinu dana nakon toga omogućen je pristup materijalima i beleškama, koji su uskoro uklonjeni iz kuće.

Izvor: Agencije 

1 2 3 4  Sledeći»
Netkretnine