Švedska država kažnjava gazde kafana i restorana u kojima gosti spontano zaplešu.
Da li je to normalno ili zakoni severnih država moraju da regulišu sve, pa i kako ljudi misle i dišu, pitamo se.
Kako
prenose agencije, 3. aprila, parlament je odbio da podrži izmene zakona koji
reguliše tu oblast, a švedska policija je zadovoljna i tvrdi da "spontani
ples" izaziva nerede koji vode do fizičkog sukoba.
Anders Varveus, vlasnik noćnog kluba koji je poveo kampanju protiv zakona i
priredio protestni ples na ulicama, iznenađen je rezultatom glasanja u
parlamentu.
On navodi tri razloga zbog kojih se protivi specijalnim dozvolama bez kojih
ugostiteljima, u čijim prostorijama dođe do "spontanog plesa", prijete
novčane kazne.
"Prvo - to je pitanje lične slobode. Kako će neko micati svoje telo nije
pitanje zakona. Drugo, riječ je o teškom uplitanju države u živote građana. I
na kraju - vrlo je teško provesti ovaj zakon. Koja je definicija plesa" -
pita Verveus.
Dodajemo, šta ako neka plesna škola organizuje humanitarnu akciju ili se kao u Londonu jednostavno pojavi "eko-klub" na čijem podijumu telo dok pleše proizvodi 60 posto energije koja je potrebna za rad kluba? Šta li bi, u ovakvom slučaju, Šveđani preduzeli?
List "Dagens Niheter" opisuje zakon kao "sramotnu birokratsku
relikviju" iz 1970-ih, ilustrirajući njegovu apsurdnost izvještajem
inspektora koji je uočio "plesni prekršaj" u gradu Gavle.
"Na području lokala nalazilo se između 50 i 80 ljudi koji su se kretali u
ritmu muzike na način koji podsjeća na ples" - pisalo je u službenom
izvještaju inspektora.
Ugostitelji u Švedskoj dobijaju novčane kazne i gube dozvole za točenje alkohola
ukoliko se gostima dopadne muzika, pa počnu da spontano plešu ili
"cupkaju".
Ako je ovo istina, i vodeći se idejom da samo "spontani ples" može dovesti do rizičnog i ne primerenog ponašanja, onda bi trebalo ubaciti i "čipove u mozgove" koji čitaju misli čoveka i svaka rizična "spontana pomisao" koja bi mogla ugroziti drugog trebala bi se novčano kazniti. Umesto da se bave kako sprečiti nove sukobe u svetu i građanske ratove, oni popunjavaju neke propise o zabrani plesa.
Šta reći za kraj, sem komentara da ovakva ograničena ponašanja nisu postojala ni u srednjem veku. Da ne pričamo šta bi na ovakav zakon rekli Kubanci i Latino Amerikanci koji sontano plešu od svoje kolevke pa do groba.
